Pokret je bio zakazan, kao i obično, u 7h, samo ovaj put u subotu, jer je po prognozama neđelja bila „šarena“. Ispred crkve Svetog Đorđa sakupilo se 20 planinara spremnih za pokret. Startovali smo u 7.15h, a na skretanju za katun Guzevalja smo bili već u 8.30.

Izvještaj piše: Radonja Srdanović

13.11.2010.

04:50h - Ponovo se budim, ovog puta prije zvona telefona koji je trebao da me probudi u 5h, jer već u 6h treba bit pod Goricom kako bi krenuli na današnju turu.

Manje od dva sata spavanja nisu obećavala zanimljiv dan, jer sam već pri ustajanju iz kreveta bio umoran.

Pakujem preostale stvari u ranac, šaljem Šljivu poruku da ću kasnit 5 minuta, tražim ključeve od auta i krećem do društva koje čeka pod Goricom, našim standardnim mjestom okupljanja za svaku turu.

I ovog puta sam bez aparata, pa sam sve fotografije ukrao od Vlada Novovića i još ponekog...

Naša današnja destinacija jeste vrh Štirovnik koji se nalazi na 1749 metara nadmorske visine. Pa, ništa strašno, vrh nema čak ni dvije hiljade i to je lagana šetnja... Ali ovoga puta krećemo iz Kotora i treba da savladamo punu visinsku razliku, s obzirom na to da krećemo sa nule!

Stižem do Gorice i tamo čeka kombi sa društvom. Odma` krećemo i usput kupimo još ponekog. Ukupno nas je 18.!

Zabava počinje već u kombiju, šala šalu stiže. Sa nama su i novi članovi, kojima se tura već sviđa i pitaju koja je sljedeća tura.

( Podgorica - Kotor 100km )

U 7h, kao po običaju, bilo je vrijeme sastanka ispred crkve Svetog Đorđa. Krenuli smo oko 7.20h - dok smo se skupili. 2 kombija skoro pa puna i još dvoje kola krenuše preko Kržanje i Bukumirskog jezera prema Širokaru. Stigosmo oko 9h, uz kratka stajanja na Širokaru. Spremanje, oblačenje i pokret prema jezeru. Od Širokara do jezera nekih 30-40min spuštanja, tu malo priče sa našim drugarima koji su tu kampovali (Stojo, Đaja i Milijana) punjenje vode na izvoru. Pokret sa jezera u 11h. Procjena nam je bila da ćemo u 14h biti na
vrhu. Na uspon je krenulo 23 planinara i planinarki.

Čuvena planino Bogova,stižemo!!!!
Zaisata smo jedva čekali taj 24-i septembar.Dan,tačnije noć kada ćemo se okupiti ispred hotela City i krenuti na osmodnevno putovanje sa kojeg vjerujte nam donijesmo ''samo'' smijeh.pozitivnu energiju,nova,nezaboravna prijateljstva,iskustva i još više zadovoljstva..

Petak, 17. septembar.

Ja i Kumara sjedimo u Alan fordu, pijemo toceni pilsner a telefon ne prestaje da zvoni - trazi se mjesto vise za sjutrasnju turu.