|
Planinari u potpuno drugačijem izdanju |
 |
 |
|
 Sada smo svi stariji za jednu godinu, iskusniji za dosta osvojenih vrhova, ali srećni i zadovoljni što, eto, nakon godinu dana imamo priliku da se u velikom broju ponovo okupimo, družimo i odlično provedemo na još jednoj planinarskoj večeri.
Ove godine, tačnije ovog petka, Odžaklija je bila naše mjesto okupljanja. Prevoz do «nje» ipak nije bio organizovan već sopstveni a vrh koji smo peli... ne, ovog puta nismo išli gore ka visinama, nijesmo imali vodiča i goniča, obavezna oprema nije se sastojala od gojzerica, rančeva, toplije odjeće, majice za presvući :) smo svi bili potpuno drugačiji... Elegantna odjeća, visoke potpetice, haljinice i razni modni detalji mogu lako zavarati - te šarmantne djevojke i momke već narednog vikenda sretaće te na vrhovima... Jednako posvećene savladavanju uspona kao i dobrom provodu tokom planinarske večri :)
|
|
Izvještaj sa Rumije/Vrsute |
|
|
Rumiju želim popeti već dugo vremena ali su se do sada razne gluposti znale ispriječiti i osujetiti mi namjere. Jutros sam krenuo iz kuće sumnjičavo čkiljeći u nebo ali nepokolebljivo optimističan da ću napokon stići na vrh te lijepe i intrigantne planine. Vrh Rumije, 1593 mnv, od davnina je kultno mjesto. Ako je vjerovati nekim izvorima, prema više od dva milenijuma  dugoj tradiciji svake godine u određeno kalendarsko vrijeme ljudi donose kamenje i ostavljaju ga na postojećoj gomili. Pod gomilom kamenja je, kako se pretpostavlja, sahranjena važna ličnost plemena Labeata koje je, u praistorijsko vrijeme, nastanjivalo priobalje Skadarskog jezera. Dolaskom hrišćanstva kult dobija drugačiju formu u kojoj dominantna uloga pripada krstu svetog Vladimira. Krst je, svojevremeno, makedonski car Vladislav poslao dukljanskom knezu Vladimiru kao zalog da ga neće ubiti ukoliko se odazove pozivu i dođe u njegov dvor u Prespu.
|
|
Izvještaj: ekskluzivno sa Lisinja od našeg specijanog izvještača |
|
|
|
Izvještajčić sa Lisinja
 Kraj novembra, a mi, planinari i dalje imamo priliku da uživamo u lijepim, doduše kratkim, ali vedrim danima i napunimo baterije za cijelu narednu nedjelju.
Kao što ste već imali priliku da saznate, ove nedjelje u planu je bio odlazak u Bar, osvajanje jugoistočnog dijela Rumije - Lisinj, odnosno vrha Loška smještenog na 1353 metra nadmorske visine.
Dva kombija puna zaljubljenika u prirodu čekala su u Baru dok se nas nekoliko, koji smo već bili tu, okupimo i krenemo u selo Lunje (760 mnm) odakle je trebalo da počne planinarenje.
|
|
Izvještaj sa ture: Lovćen – Babina glava, Treštenik 05.11.2011. |
|
|
|
Ovog vikenda obronci Lovćena su bili uljepšani veselim duhom tridesetak planinara koji su se u subotu, u sedam časova, kao i obično okupili ispod Crkve Svetog Đorđa i krenuli u još jedno uživanje u predivnom danu . Novembar, pa još sunčan je svima nama iako rano, uspio da izmami osmjehe na licima i trudio se da nas na najbolji način ugosti svojim čarima....
Naša šetnja do dva vrha koja pripadaju lovćenskom masivu je počela na Ivanovim koritima . Dobrodošlicu nam je poželjela prekrasna bukova šuma čije nam boje nijesu dozvoljavale da sklonimo aparat iz ruku, i skoro svi smo samo škljockali istim..JJ Narandžasta i žuta boja lišća je zapravo uvijek prava inspiracija za sve slkare, pisce, umjetnike,,,a na kraju krajeva i nas, planinare koji itekako volimo i znamo da iskoristimo sve ljepote koje priroda može da ponudi ....
Uživali smo u svakom napravljenom koraku a dolaskom u selo Majstori polako ali sigurno otvarala su se vrata koja su nas vodila ka grebenu Koložunskih greda odakle je pogled na naše primorje počeo da otkriva svoju misterioznu i uvijek lako prepoznatljivu ljepotu....
|
|
Anjina kolumna sa magliča :) |
|
|
|
Iz vikenda u vikend „ Komovi“ osvajaju vrhove okolnih planina i trude se da, dok je „lijepih dana“, maksimalno iskoriste  boravak u prirodi. U subotu, u poslijepodnevnim časovima, nas sedmoro (Ana, Stojo, Bojan,Kumara, Peran, Šljivo i Anja) se uputilo ka Bukumirima, tačnije Kumarinoj vikendici koja je do sada ugostila - ni sam ne zna koliko planinara, putnika namjernika i ljudi dobre volje. Bukumirsko jezero, smješteno na 1443 metra nadmorske visine, kao da je čekalo samo nas.  Pravi je "raj na Zemlji" i svima nama je bilo neophodno da odmorimo od gradske buke i gužve. Nikad se do tada okolni vrhovi Pasjak, Štitan i Surdup nijesu vidjeli jasnije. Vjetar je bio glavni i odgovorni za to. A kada smo kod glavnog i odgovornog Stojo je bio jedan od njih. Ne znamo kad prije je uspio da naloži vatru, i dok sam je pobjeđivala Šljiva u pikadu, toplina se već širila kućicom, a varnice su nam se iz šporeta veselo javljale pucketajući. Svi smo se lijepo smjestili, naoružali se pozitivnom energijom i druženje je moglo da počne...
|
|
