| Izvještaj: Bobotov kuk |
 |
 |
 E pa pošto se odavno ne oglasismo, dužnost (a bogami i prošlogodišnja titula) nam nalaže da dostavimo izvještaj sa ture, pa evo...Kao što to obično biva, i prošlog vikenda su Komovi organizovali pohod na jedan od najljepših vrhova u Crnoj Gori, ovog puta na najviši - Bobotov Kuk. Maestro Nemanja Popović je okupio svoj orkestar od tridesetak članova, pa sa uobičajenog mjesta ispod Gorice, krenusmo. Usput smo pokupili Sašu, kolegu planinara iz Srbije (planinarsko društvo »Šiljak« iz Boljevca), a na prevoju Sedlo, odakle je bila naša polazna tačka, pridružila nam se Baćova ekipa iz Nikšića. Započeli smo uspon u dobrom raspoloženju, pa se naša kolona sigurno kretala ka zacrtanom odredištu, uživajući u prekrasnim predjelima, koji se bez lažne skromnosti rijetko gdje u svijetu mogu naći. Pošto je staza ka vrhu prilično uska i nepristupačna, morali smo se povremeno zaustavljati kako bismo se mimoišli sa članovima drugih društava koji su se spuštali. Tu smo se na obostranu radost sreli sa planinarima iz planinarskog kluba »Željezničar« iz Beograda, a pri samom vrhu i sa nekim našim članovima koji su kampovali na Durmitoru, i u osvajanje krenuli ranije tog jutra. Eto tako, polako ali sigurno osvojen je taj uobraženi gorostas – Bobotov Kuk. Tek tada, je uslijedio pravi užitak, pogled koji
Odmarali smo na vrhu, upisali se u knjigu, ponešto prezalogajili, fotografisali se i posebno priznanje odali našim malim drugarima – dječacima Filipu i Andriji, i novom članu Miljanu, na čijim licima nije bilo ni traga umoru. je riječima teško opisati... Nazubljeni goli vrhovi među kojima se posebno izdvaja jedan par njih koji kao da se nježno ljube ne mareći za ostatak svijeta... svijeta koji ostaje zadivljen pred prekrasnim prizorom... nasuprot spokojno odmaraju fine travnate visoravni prošarane zebrastim sedimentima, dalje, predivne bistre gorske oči - Škrčka jezera, sa druge strane Crno jezero i Žabljak u ravnici, a svuda okolo moćni vijenci ostalih crnogorskih planina.Nakon odmora, u isto tako dobrom raspoloženju, otpočeli smo spuštanje. Na veeeeliku radost cijele grupe povremeno je započinjana pjesma (repertoar je stvarno bio raznovrstan), a pošto je bilo djelova staze koji su bili tehnički prilično zahtjevni, od nekih iskusnih planinara(ki) su dijeljeni su besplatni savjeti na koji način se, čisto bezbjednosti radi, priljubiti uz stijenu. Takođe, profesionalno su objašnjene i tehnike disanja, ali ovo se već ne može dočarati pisanom riječju, to je trebalo čuti i vidjeti (oni koji su imali tu  sreću da prisustvuju praktičnoj demonstraciji, znaju o čemu pišemo). U jednom trenutku, Obrad je konstatovao da je prava sreća da ekipa, iako je tog dana bilo izuzetno vruće, nije vidjela nijedni zmiju, osim one tri koje su krenule sa njima iz Podgorice...(ovaj drugi dio rečenice je ostao nerazjašnjen, niko nije shvatio šta je Obrad time zapravo htio reći???) Valja napomenuti da smo za sve vrijeme našeg putešestvija imali pomoć prijateja, a to je bio jedan mrki oblačak koji je povremeno zaklanjao Sunce, čineći to diskretno i nemanetljivo da ne bi uvrijedio pomenutog moćnika čija snaga u ovo doba godine dolazi do punog izražaja, ali sasvim dovoljno da se Komovcima olakša pohod. Na kraju, o tome kako nas je po povratku sa uspona startovao neki čiko iz Nacionalog parka sa tefterom i namjerom da nam za uslugu »15 minuta ležanja na goloj ledini« naplati neke evriće ne želimo da pišemo, jer kako čitalac može i sam izvesti zaključak, skromni autori ovog texta se bave samo lijepim stvarima. Nadamo se da smo na ovaj način i fotkama koje se mogu vidjeti ako kliknete na ovaj link, uspjeli da dočaramo makar dio prelijepe atmosfere koja je tog dana vladala u našim redovima, što zbog prelijepog prirodnog ambijenta, što zbog odličnog raspoloženja ekipe...pa eto... do sledeće ture, srdačno vas pozdravlja vaš TRIO - Jelena, Slađana, Milijana. CMOK!
 |
